FADIL TOSKIĆ PREMINUO PRIJE 18 GODINA
Nevjerovatno vrijedan jer je uporedo sa muzičkom aktivnošću radio i u svom frizerskom salonu u sarajevskom naselju Hrasno
Na klinici za plućne bolesti “Podhrastovi”, 10. januara 2006 godine, nakon kratke i teške bolesti, preminuo je legendarni umjetnik, Fadil Toskić. Pjevačka zvijezda, nekadašnje države Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Miljenik sarajevske raje. Umjetnik i dobri duh muzičke scene.
Uz sjećanja generacija 70-tih koji su posjećivali „igranke“ u „Slozi“, Fisu, Skenderiji veže se i ime Fadila Toskića. Ime koje je na specifičan način obilježilo tadašnju sarajevsku muzičku scenu. Rođeni Crnogorac, zajedno sa roditeljima, tri brata i sestrom iz Podgorice doseljava u Sarajevo. Otac Rifat vrsni brico, odškolovao je svoju djecu. Svakome dao hljeb u ruke. No, najmlađi Fadil, uz frizerski zanat, u sebi pronalazi i muzički dar.
Damski nego muški
Počinje nastupati po gradu, pa onda u grupi „Ajani“ da bi se nedugo zatim našao prije Vajte u „Teškoj industriji“. Fadil se razlikovao po svom muzičkom izrazu umnogome od svojih kolega. Njegova samostalna karijera počinje na festivalu „Vaš šlager sezone“ 1977. godine sa pjesmom „Pođi pravo“. Godinu kasnije sa numerom „Zapalio sam plamen u srcu tvom“ odnosi prvu nagradu publike. Zanimljivo je bilo da su do tada većinu nagrada odnosili hrvatski i srpski pjevači i autori, a rijetko domaći.
Uslijedili su njegovi nastupi na „Opatijskom festivalu“ i pjesma „Burna ljubavi vladaj“, „Splitski festival“ i pjesma „Još u srcu ima žara“. Nižu se Fadilovi uspjesi sa singlicama i LP pločama i hitovima „Kad ostaneš jednom sama“, „Puče grom u srcu mom“, „Ružo moja“, „Jasmina“, „Crno vino plave oči“, „Kapija“…
Uvjerljivog i sugestivnog interpreta „brao“ je simpatije publike. Kolegama, onakav kakav je bio, prijatan, simpatičan, iskren, prirastao srcu. Nevjerovatno vrijedan jer je uporedo sa muzičkom aktivnošću radio i u svom frizerskom salonu u naselju Hrasno. Više damski, nego li muški frizer.
Miljenik raje
A otišao je prije nego li je trebao. Miljenik sarajevske raje. Naime, nakon kratke ali teške bolesti preminuo je 2006. godine. Sahranjen je na sarajevskom groblju Bare, a ispratili ga sa suzama i tugom veliki broj estradnjaka i prijatelja. Fadil Toskić je jedan od onih koji nije ostavio za sobom samo muziku i pjesmu kojoj bi još toga dao da je ostao duže nego i lijepu priču o izuzetnom velikom čovjeku niskog rasta. Ljudini koji nedostaje svojim drugarima. Topao i prijateljski duh tog plemenitog, našeg Fadila.
„Vaš šlager sezone“ bio je važan i bitan festival u to doba. Nakon što je Fadil odnio prvu nagradu publike, plasirala se priča da je otkupio ulaznice. Polemisalo se dugo o toj „ujdurmi“ koju su mu napakovali. A zaboga kako on da ponese tako značajnu nagradu? To mu je bila kočnica koja mu je itekako usporila karijeru. Ipak, publika je rekla svoje. Sviđa ime se! On se teško oporavio od šoka pa je 80-tih snimao pjesme u zabavnjačko – narodnjačkom maniru. Učinio to da bi preživio i prikrio razočarenje u žanr kojim je cijelim svojim bićem pripadao – pop – roku.
Dok je kopao rovove pjevao pa ga vratili u grad
Za vrijeme ratnih zbivanja jedno vrijeme boravio je u šeheru. Našao se i na prvim linijama kopanja rovova. Odatle potiče i anegdota koja se prepričava i danas. Naime, dok je kopao iz rova je zapjevao „Puče grom u srcu mom“ što je izazvalo nevjerovatan smijeh među rajom. Vratili su ga odmah u grad. A on na put u Njemačku ko zna kako gdje se mnogo namučio i gdje bi naprosto „nestao“ da mu estradnjaci na čelu sa Halidom Bešlićem, koji ga je naprosto obožavao, mnogo pomogli.
Salon uništen u ratu
Salon Fadila Toskića svojevremeno je bilo okupljalište muzičara i autora. Bodo, Pimpek, Ivica, Fadil, Vlatko… kod njega su uz kaficu i pjevušili, zasvirali i upravo tu su nastajale mnoge nove pjesme. U tom salonu pred sami rat ostao je fotoarhiv slika jedne generacije sarajevskih muzičara. A onda je došao onaj zvani „ništa“, onaj nečovjek i sve mu uništio. Uništio zato što se znalo da je to bio salon Fadila Toskića.